Upravo je ljubav jedna od tih stvari,koje zivot cine posebnim,potpunijim… mada nije jednostavno voljeti,a biti toj osobi stran,nije lahko zivjeti i disati za tu osobu,a ona to ne primjecuje,ne mari za nas… ipak,mozda je sve to neki raspored koji odredjuje sta ce se desiti,sta sljiedi!Iako osjecam i znam da se nece nista bitno desiti opet…
Nema nekog posebnog razloga,ali eto ovaj post cu posvetiti svojoj mami… trenutno spava,umorna je,previse radi,brine se za nanu koja je bolesna,jos pored svega toga valja mene trpiti,koja nisam nimalo jednostavana…jer igram kako sam raspolozena,to mi je mana,znam ja to,ali eto…ona nije zasluzila da trpi moje histerisanje kad nesto nije po mom nosu,ali sta cu?u tom…
Veceras me dusa bezizlazno boli sve jace,trazim razlog da budem sretna,jer znam da ih imam toliko…ne znam zasto mi se sve tako brzo vraca u daleku proslost,gdje je moja dusa bila zagrljena vjecnoscu!Ne razumijem zasto pored nekog tako bitnog,ja jos uvijek trazim nebitnog!Evo po prvi put sebi moram priznati,ma koliko se pretvarala da nije tako,nikad…
tako citajuci bloggova drugih,odlucila sam da i napravim svoj….zelim da znate da cu ovdje pisati o sebi,svojim osjecajima,te o okolini koja me okruzuje!Zovem se Irma,i idem u Brezu u srednju skolu,mnogi me znaju,a mnogi opet i ne?valjda cete me s vremenom upoznati,i postati moji vjerni posjetitelji,i ostavljati svoje komentare,sugestije,komplimente,i sl.